iPhone6 – Operateri ili šverc komerc?

Osim ako ste prespavali poslednjih par nedelja, sasvim sigurno znate da za par dana iPhone6 stiže i kod nas. Dugo vremena spekulisalo se oko cena i konačno od pre par dana imamo dostupne cene za 2 od 3 srpska operatera (VIP-ova ponuda se još uvek čeka). Pored operatera prodaju su najavili i ovlašćeni distributeri ali na njihove ponude ćemo verujem čekati još neko vreme.

Verujem da je do pre samo par dana pitanje iz naslova delovalo smešno – očekivalo se da će ponuda domaćih operatora faktički potpuno isključiti našu višegodišnju potrebu da se snalazimo na razne načine da bi došli do iPhone-a. Međutim ponuda operatera deluje daleko od povoljne tako da možda ipak nije loše uporediti je i sa postojećim alternativama.

Odmah da kažem, lično planiram kupovinu iPhone6 sa 64GB memorije tako da će moja analiza obuhvatiti samo iPhone6 i iPhone6 Plus sa 64GB memorije. Smatram da je za današnje uslove 16GB apsolutno nedovoljno za bilo čije potrebe i samo Apple zna zašto donju granicu nije podigao makar na 32GB. A sada da pređemo na ponude operatera.

iPhone6
iPhone6

Telekom MTS je u svojoj prodavnici faktički već omogućio poručivanje ovog telefona. Na žalost u ovom trenutku moguće je uzeti telefon samo uz jedan od paketa bilo na ugovor od 2 ili 3 godine. Obzirom da je po mom skromnom mišljenju 500MB Interneta prosečna potreba jednog iPhone korisnika, odabrao sam upravo jedan takav paket. Dakle paket “Miks M” sa 500MB mesečnim Internetom i ugovorom u trajanju od 24 meseca. Cena: 80 400 DIN (673 Eura)

iphone-mts

Telenor sa druge strane uopšte i nema u ponudi telefon sa 64GB tako da on faktički neće ni biti zastupljen u poređenju. Ne gubimo ništa jer je njihova cena za 16GB u 500MB paketu (“Prenesi i Surfuj L”) 77 970 DIN, dakle gotovo ista kao i MTS-ova cena za 64GB model!

Dakle vreme je da uporedimo cene MTSa sa raznim “šverc komerc” varijantama.

iPhone 6 64 GB

USA: $749USD + Tax (6%) = 793 USD = 625 EUR *
EU : 799 EUR – 88e VAT (povracaj poreza) = 711 EUR **
MTS Srbija: 80 400 DIN (Miks M Paket, 24m ugovor): 673 EUR

iPhone 6 Plus 64 GB

USA: $849 USD + Tax (6%) = 900 USD = 708 EUR *
EU: 899 EUR – 99e VAT (povracaj poreza) = 800 EUR **
MTS Srbija: 91 200 DIN (Miks M Paket, 24m ugovor): 763 EUR

Napomene:
* Tax rate nije isti u svim državama u USA, uzeo sam 6% (koliko je recimo na Floridi)
** Cena na nemačkom storeu, za kalkulaciju povraćaja poreza koristio sam refund kalkulator

Zaključak, cene telefona kod naših operatera još uvek su previsoke tako da će mnogi nažalost i dalje posezati za oprobanim šverc komerc varijantama. Osim ako ste fan MTS-a i trenutno bez ugovora, nabavka telefona u USA (ili EU) i dalje zvuči kao odlična opcija. Potencijalna mana nabavke u USA je nedostak LTE podrške ali obzirom da LTE u Srbiji još uvek ne možemo očekivati, ovo teško da će bilo kome prestavljati problem. Takođe kupovina u EU donosi 2 godine garancije, tako da u slučaju bilo kakvih problema možete faktički svoj neispravan iPhone zameniti za potpuno novi uređaj (zakoni EU).

Naravno sve ove kalkulacije napravljene su iz moje lične perspektive. Na vama je da napravite svoju procenu i plan koji vama najviše odgovara.

Update: Uz sve gore spomenuto treba takođe istaći i podatak da će telefoni kod naših operatera biti zaključani i raditi samo na mreži operatera sve vreme tokom trajanja ugovora. Nasuprot tome, navedene cene za iPhone6 uređaje u USA/EU odnose se na fabrički otključane uređaje koji će bez restrikcija raditi sa bilo kojim (nano)SIM-om koji ubacite u njega. Samim tim kupovina u EU/USA još više ima smisla u odnosu na kupovinu telefona kod naših operatera.

Crédit Agricole iliti ono kad na trenutak pomisliš da si našao dobru banku u Srbiji

I tako danas negde oko podneva, kiša je nakon tri dana prestala da pada i nekako se stidljivo iza oblaka ukazalo sunce. Pomislih kako je sjajna prilika da malo izađem iz kuće i nervozno tražeći bilo koji razlog, setih se kako već mesecima plaćam mesečno održavanje jedne Visa kartice kod Crédit Agricole banke koju već neko vreme uopšte ne koristim i kako je krajnje vreme da istu jednostavno ugasim. Izvučem jedva korišćenu karticu iz naftalina, strpam u novčanik i pravac banka!

Na putu ka banci podrugljivo sam se osmehnuo likovima u dugačkom redu ispred ATM-a Intese koja btw ima samo 2 (i slovima dva) bankomata u užem centru grada. Setih se cele sage sa Intesom i kako su mi svojevremeno uredno odbili izdavanje CC-a koji sam naposletku otvorio na bazi depozita u drugoj (CA) banci.

U Crédit Agricole banci su me dočekali veoma ljubazno. Gospodin iz obezbeđenja mi je odmah na ulazu ljubazno objasnio kome trebam da se javim radi gašenja kartice, čak se ponudio da on odloži moj mokar kišobran pošto je kiša u međuvremenu naravno ponovo počela da pada.
Javio sam se ljubaznoj gospođi(ci) koja me je posadila u fotelju i odmah krenula sa procedurom gašenja kartice. I tako dok sam lagano odgovarao na njega pitanja, na trenutak pomislih zašto li sam dođavola odabrao neku drugu banku kada su ovde ljudi tako sjajni. Pogledom sam tražio neki flajer, bilo šta od informacija koje bi zgrabio kako bih što pre otvorio ovde neki drugi račun kod ovih divnih ljudi.

Iznenada moj san o idealnoj banci prekinula je spomenuta gospođa(ica) koja mi je sada pružila olovku, prazno parča papira i ljubazno ali odsečno rekla – PIŠITE! I tako mi je reč po reč diktirala zahtev koji sam očigledno morao sa svojih 10 prstiju da napišem banci kako bi mi se moj depozit u iznosu od xyz eura sa partije 1234456779 prebacio na partiju 9876543212. Potpišite, ostavite kontakt da vam javimo kada možete podići novac. Pomislih kako je divno što sam banci uštedeo malo tonera i umesto toga za promenu malo vežbao pisanje bez pomoći kompjutera.

Gospođa(ica) me je sada prekorno pogledala i ljubazno rekla da ću pre zatvaranja kartice morati da pokrijem minus na kartici u iznosu od 1,701.00 dinara. Potpuno u šoku, pokušavao sam da objasnim da izvode dobijam svakog meseca i da svaki put kad mi se iz bilo kog razloga bilo gde spomene nešto što se zove minus, u mojoj glavi se upali crvena lampica za uzbunu koja istog trenutka jakom autosugestijom kaže (čuj kaže, VRIŠTI) IDI, UPLATI, POKRIJ. TI NE DUGUJEŠ NIKADA NIŠTA NIKOME!

No ona je bila neumoljiva, to je zbog redovnog održavanja znate, svakog meseca vam se skine xyz dinara, sigurno ste zaboravili da pokrijete bla bla bla … možete uplatiti ovde na šalteru pa se vratite.

Nevoljno ustajem i čekam da uplatim spomenuti novac na šalteru na kome nema nikoga. “Sad će doći kolega” ljubazno odgovara drugi radnik banke. “Sada” u Crédit Agricole univerzumu zapravo znači 20 minuta. Od dosade uzimam plastičnu čašu i sipam vodu iz “Fontana” automata uz prekoran pogled radnika iz obezbeđenja čiji pogled je izgledao kao da sam upravo banci napravio milione dolara štete. Radnik na šalteru se naposletku pojavio, uplaćujem 1701,00 din i vraćam se kod gospođe(ice) koja mi sa zadovoljstvom preseca karticu uz komentar da će me kontaktirati oko vraćanja depozita.

I onda setih se, karticu sam koristio na Internetu, šta ako je neko nekako … I zamolim gospođu(icu) da mi ipak odštampa izvod kako bih video sve transakcije. Gospođa(ica) mi je ljubazno objasnila da se to plaća ali da će mi eto odštampati stanja na računu od 01.01.2014 tako da mogu videti šta se desilo, ali eto … sigurno je samo mesečno održavanje, niste koristili karticu mesecima kaže ona, i tako … Strpam ono parče papira u torbu, zahvalim se i odšetam do izlaza. Na moje doviđenja, radnik obezbeđenja odgovorio je sa zdravo druže i pomislih, eto sada sam ex klijent, nema persiranja, više nisam gospodin, j*ga.

Kod kuće setih se parčeta papira i pomislih hajde da to proverimo. Otvorim laptop spreman kao zapeta puška da kopam po transakcijama kad ono … stanje na odštampanom papiru umesto 0 bilo je 3402 dinara! WTF!?? I tako odmah skapiram da sam ja zapravo bio u plusu 1701 dinar (1700.95 da budemo precizniji) i da sam nekako u mojoj savršenoj banci nabasao na šalterušu koja ne razlikuje minus od plusa. Okay, krenuću ranije na posao, pokupiti novac (ništa krupno ali stvar principa) pa ćemo videti.

Vreme 15:45, isti dan, petak. Gospodinu “kaži druže” iz obezbeđenja odmah sam na ulazu objasnio šta želim, na šta mi je on odbrusio da dođem u ponedeljak pošto je gospođa(ica) već zapalila kući tako da više niko ne može da se bakće sa mojim slučajem. Na moje insistiranje me je sproveo do šaltera gde sam gospodinu kod koga sam izvršio uplatu objasnio svoj slučaj na šta mi je on samo odbrusio u fazonu “Šta sad ja imam s tim?!!”. Nešto ljubazniji kolega do njega mi je zatražio karticu “da proverimo o čemu se radi”. Nakon što sam objasnio da je moja kartica sada u večnim lovištima pošto ju je gospođa(ica) pre 2 sata presekla, malo je kopao po kompjuteru da bi mi objasnio kako je moj sada već bivši račun u proceduri gašenja i da ja eto sada više svoj novac ne mogu podići. Videćemo da napišete neki zahtev, nešto … ma najbolje dođite vi u ponedeljak. 🙂

I tako na putu ka poslu ponovo prođoh pored reda ispred ATM-a Intese gde su neki novi likovi strpljivo čekali u redu. Na trenutak mi se učinilo da mi se barem jedan od njih podrugljivo osmehnuo.

Poplave u Srbiji korisni linkovi

Ultimativni izvor informacija sa mapom ugrozenih mesta i mogućnošu da ostavite poziv za pomoć poplave.rs.

Sajt poplave.rs takođe sadrži nekoliko pod-sajtova. Neki od njih su:

Nestali: nestali.poplave.rs
Stream radio amatera: live.poplave.rs
Realtime info: info.poplave.rs

Twitter

Hashtagovi: #poplave #SerbiaFloods #Poplave2014

Odlična lista korisnika iz regiona koji pretežno twitaju o poplavama: https://twitter.com/SandraKravitz/lists/odavde-i-odande (hvala @SandraKravitz)

Sajtovi sa pozivima za donaciju

helpserbia.com
helpserbia.org
floodrelief.gov.rs
PayPal donacija na Ministarstvu finansija RS

Wire instrukcije za slanje pomoći iz inostranstva

Wire instrukcije za donacije iz inostranstva

Korisnici iz Srbije mogu poslati donaciju slanjem SMS poruke na broj 1003 (cena poruke 100 din).

Još jedna lista informacija o poplavama sa brojevima telefona i sl: naslovi.net/poplave

Heartbleed bug i šta sa njim

Ako prethodnih par dana niste prespavali, onda ste gotovo sigurno čuli za heartbleed bug ili ste makar zapazili čudnu ilustraciju srca sa gore spomenutog sajta. Obzirom da nisam primetio mnogo tekstova o njemu na srpskom jeziku (a realno na skali sigurnosnih propusta od 0-10 ovaj bug verovatno zaslužuje 11) – rešio sam da napišem jedan post u nadi da ću makar malo podići svest naših ljudi na temu sigurnosti njihovih podataka.

Heartbleed

Dakle “heartbleed” je u osnovi bug u popularnoj OpenSSL biblioteci ali pre nego krenem u detalje, sledi malo objašnjenje za one sa jeftinijim ulaznicama.

SSL
Po defaultu podaci se preko Weba prenose u običnom tekstualnom formatu. To praktično znači da bilo koji podatak tipa username, password itd. koji iz vašeg browsera šaljete ka nekom sajtu, neko ko bi bio u stanju da presretne vaš Internet saobraćaj može jednostavno pročitati. Zbog toga je firma Netscape još davne 1994 godine uvela SSL koji u najkraćem omogućava enkripciju vaših podataka tako da podaci koji šaljete iz browsera mogu biti apsolutno sigurni. Iako se u početku SSL koristio pretežno na stranama za plaćanje, u današnje vreme popularni sajtovi poput Facebooka i Gmaila celu komunikaciju obavljaju preko SSL-a što čini vaš saobraćaj sigurnim. SSL u vašem browseru možete prepoznati po karakterističnom “katancu” i https konekciji.

ssl

Šta je to Heartbleed?
Dakle kao što rekoh gore, heartbleed je u osnovi bug u u popularnoj OpenSSL biblioteci koja predstavlja besplatnu open source implementaciju SSL-a koju između ostalih koriste i veoma popularni Web serveri poput Apache-a i Ngixa. U prevodu ovaj bug utiče na većinu sajtova na Internetu. Detalji o propustu su objavljeni pre tri dana ali “najbolje” od svega je činjenica da ovaj bug faktički postoji 2 godine tako da je svako zlonameran sa dobrim poznavanjem SSL-a i programiranja ovo mogao zloupotrebiti.

Kako radi?
U osnovi radi se o zloupotrebi takozvanog heartbeat requesta koji u suštini služi da klijent sa jedne strane SSL konekcije pošalje mali request serveru kao potvrdu da je još uvek online i dobije taj isti request natrag. Bez da idem mnogo u tehničke detalje, suština zloupotrebe svodi se na broj bajtova koji se šalje kroz request kao dodatni parametar, tj. uz request šalje se i broj bajtova o veličini requesta. Broj bajtova bi trebao odgovarati veličini što je recimo 1bajt, međutim zahvaljujući propustu serveru se može poslati parametar koji je znatno veći od requesta, tipa 65535 što će rezultovati odgovorom sa servera koji će faktički “višak” bajtova nadoknaditi tako što će povući sadržaj iz svoje memorije, dakle nekih 64kb podataka. Obzirom da se SSL koristi za osetljive podatke to znači da će potencijalni napadač dobiti 64KB osetljivih podataka što može biti nečiji password, broj kreditne kartice i sl. Najbolje od svega je da nakon cele akcije ne postoji apsolutno nikakav trag u logovima, što faktički znači da apsolutno niko ko je imao pomenuti propust na svom serveru ne može znati da li je došlo do curenja podataka ili ne!

Za one koji nisu razumeli gornje objašnjenje predlažem da odgledaju sledeći video, verujem da će posle toga stvari biti jasnije.

Šta činiti
Za početak predlažem da se podsetite reči sa Autostoperskog vodiča kroz galaksiju (ako ne znate šta tamo piše – googlajte). Ako znate odlično pošto je odgovor na gornje pitanje – ništa! Tačnije obzirom da gornji propust postoji gotovo 2 godine onaj ko je do sada želeo da dođe do vaših podataka on je to već i učinio! No dobre vesti su da će većina zloupotreba nastati upravo sada i to na sajtovima koji još uvek nisu zakrpili propuste, tako da takve sajtove apsolutno ne bi smeli posećivati!

Dobra stvar je što je svetski community jako brzo reagovao i objavio listu top 1000 sajtova gde propust u danu objavljivanja još uvek nije bio ispravljen (u međuvremenu većina je sređena). Nažalost kod nas je situacija daleko od idealne tako da sam nakon provere samo par sajtova došao do nekoliko kod kojih propust još uvek postoji. Verovatno najveći od njih je sajt Airserbia.com gde sam i sam nekoliko put do sada kupovao avionske karte. Spomenuti sajt (kao i mnogi drugi) testirao sam pomoću pacemaker ulititya koji i sami možete skinuti sa githuba, a za one koji nisu vični CLI-u postoji i Web sajt gde se može obaviti provera (koja doduše traje nešto duže). Rezultat provere airserbia.com i dokaz o propustu možete videti ovde: http://pastebin.com/Mjad0x2w.

airserbia
Airserbia.com test na fillipo.io

Ono što je svakako neophodno da uradite (koliko god to možda teško zvučalo) je da promenite sve passworde pogotovo za one sajtove na kojima držite osetljive podatke i koji su bili izloženi ovom propustu. Napominjem da je besmisleno a potencijalno i opasno menjati password na sajtu koji još uvek nije zakrpljen, tako da obavezno proverite sa jednim od online alata dole da li je situacija čista pre nego uopšte pristupite sajtu. Takođe (nadam se da u 2014 godini ovo više ne moram da ponavljam) neophodno je da setujete različite passworde za sve sajtove, pošto će u protivnom potencijalnom napadaču biti dovoljno da sa jednim vašim passwordom dobije pristup svim sajtovima koje koristite!

Za kraj nekoliko korisnih linkova.

Online SSL Test
Online heartbleed test
Pacemaker utility
Lista top sajtova i stepen ugroženosti

Svaki biznis je show business

Odmah na početku ovog posta mali disclaimer – originalni post u vezi sa ovom tematikom nastao je još pre nekoliko godina na blogu mog prijatelja Dragana Babića, ali je post nakon jednog pucanja baze nažalost otišao u večna lovišta. U međuvremenu sam ga toliko puta prepričavao da sam naposletku rešio da napišem i svoju verziju.

Dakle svaki biznis je show business, tj. vredite onoliko koliko ste svog gazdu, klijenta, poslodavca, štagod u stanju da ubedite u to. Da se razumemo, postoje ljudi koji su vanserijski u svom poslu ali takvi slučajevi su retkost. Npr. u fudbalu imate dvojicu, jednog Kristijana Ronalda i jednog Lea Mesija čija umešnost sa loptom vredi onoliko cifara koliko može stati na ček. U tenisu imate veliku četvorku (Rafa, Roger, Andy, Nole) koja je (ako sam dobro izbrojao) od poslednjih 36 grand slamova uzela 34! (source). I naravno ne morate kao ja biti developer da bi ste znali za Gejtsa, Zuckerberga pa i Linusa (autor Linuxa, Gita itd.).

Ispod ovakvih vanserijskih ljudi obično ide velika praznina nakon koje se pozicioniraju svi ostali, gde se sa velikom verovatnoćom u svom poslu nalazite i vi. Razlika između vas i konkurencije je verovatno suptilna i teško ju je izmeriti. Tako npr. 95% Web developera danas odlično poznaje i PHP i MySQL i jQuery i Git pa opet jedni će raditi za mesečnu platu od 1000 a drugi za 5000 USD iako na pogled ne postoji vidljiva razlika između njihovih skilova.

I tu naravno dolazi do izražaja vaš lični PR tj. koliko ste u stanju da u dobrom svetlu predstavite svoje veštine. Da se razumemo pričam o suptilnom PR-u a ne o sramnoj samopromociji koja je karakteristika za neke ovdašnje “experte”. Npr. ako ste developer, uključite se u community (forumi, mailing liste …) gde ćete pomagati svojim kolegama oko problema sa kojima se suočavaju. Možete biti i contributor postojećih (open source) projekata i/ili napravite svoje. Naravno znanje nesumnjivo morate posedovati ali će ono tada zahvaljujući vašim referencama i moći društvenih mreža vašem poslodavcu ili klijentu biti značajno uočljivije.

Online kupovina u Srbiji, leto gospodnje 2013

Nekako da bih uopšte mogao da počnem sa ovom pričom moram se vratiti 10 godina unazad, u leto gospodnje 2003. Te davne 2003 godine Srbija je još uvek nesigurnim koracima koračala novoosvojenim stazama demokratije, strane investicije samo što nisu počele da pristižu, SBB je već nudio 128kbps Internet a banke su nicale kao pečurke posle kiše. I tako lagano mic po mic stigosmo i do prvih kreditnih kartica.

U to vreme uz klasične kreditne kartice (za koje si pre izdavanja morao na bibliji da se zakuneš da ih nećeš koristiti na Internetu), pojavile su se i tzv. Internet kartice – Visa Virtuon kod RFZ-a ili Visa Internet kod Vojvođanske banke. Ja sam se nekako opredelio za ovu drugu.

I dan danas sećam se svoje prve online kupovine kao i divnog mirisa knjige koja je stigla sa Amazona. U to vreme online kupovina napolju bila je već mainstream, ali u Srbiji tako nešto jednostavno nije postojalo. Naravno verujem da smo kao i danas imali konferencije o e-trgovini (šta god to bilo) gde su ljudi plaćali kotizaciju profakturama i verujem zadivljeno slušali priče i maštali o nečem tako divnom i tako dalekom.

Fast forward 10 godina i evo nas u Decembru 2013. Za 10 godina promenio sam x kreditnih kartica, obavio brdo online kupovina hostinga, domena, knjiga, delova za kompjuter … i sve to gotovo isključivo na stranim sajtovima. Kažem gotovo isključivo pošto sam tu i tamo kupovao karte za koncerte na eventimu a sećam se kako sam jednom iz inostranstva platio karticom domaćem servisu za isporuku cveća ali to bi mislim bilo to.

I tako prošle nedelje nekako sasvim spontano ušao sam u avanturu zvanu online kupovina u Srbiji. Poželeo sam da se počastim novim 27″ monitorom, a na preporuku nekoliko drugara opredelio sam se za 27″ Dell U2713HM. Zbog skoka PDV-a od nove godine želeo sam da ga uzmem što pre, a pošto mi se nije cimalo do Bgd-a samo zbog toga, reših da kupovinu naravno obavim online.

Petak popodne, na pcberzi dobio sam nekoliko sajtova gde bih to mogao obaviti i krenuh od Emmi – klikete klatete i monitor poručen. Okay morao sam da se cimam sa registracijom korisnika i unosim svašta nešto od privatnih podataka (JMBG i sl.) al tako ti je to valjda u zemlji u kojoj je lakše doći do 10kg heroina nego do payment procesora. Ubrzo je stigao konfirmacioni email i narudžbenica, jupii! Već sutradan (subota) rano izjutra otišao sam do ATM-a kako bih u ponedeljak ujutru spremno sa kešom dočekao kurira.

emmi

Kurir naravno nije došao u ponedeljak. Nije stigao ni u utorak tako da sam shvativši da u Srbiji reč ONLINE još uvek ne postoji u rečniku nervozno iskopao telefon kontakt centra kako bih proverio šta se dođavola dešava (usputno makar i proverio da li mi trebaju neki dodatni kablovi za monitor). Rekli su monitor stiže istog dana ili sutra. Od tog obećanja prošla su nova dva dana, pozvao sam ponovo call centar da bi mi glas sa druge strane odbrusio da će proveriti da li monitor uopšte imaju na stanju i prekinuo vezu!?? Moji naredni pozivi bili su odbijeni tako da sam sinoć poslao kratak email u kome piše da mogu smatrati da sam (naravno) odustao od narudžbine. U odgovoru sam saznao da monitor zapravo nikada nisu ni imali. Fukin pilićari.

Druga na spisku bila je firma Monitor, mislim kupiću monitor u Monitoru ha ha. Ovoga puta naravno bio sam mnogo oprezniji sa kupovinom online tako da sam odmah otišao na stranu sa uslovima korišćenja gde me je sačekalo nešto ovako 🙂

Umoran od “online kupovine” rešio sam da odustanem i stvar lepo obavim offline kako to i priliči u zemlji Srbiji. U Kragujevcu (gde ja jelte živim) postoji nekoliko offline prodavnica (Gigatron, Comtrade, PCPractice…) tako da sam prvo otišao na njihove sajtove da se uverim da imaju traženu robu. Gigatron je prikazao da monitor mogu kupiti kao i Comtrade. Jupiii! Žena svejedno ide u Plazu u novogodišnji šoping, idemo zajedno!

U Gigatronu hladan tuš – prodavačica mi kaže da taj monitor uopšte nemaju. ALI IMATE GA NA SAJTUUU!!! (vrištim u sebi). Okay ovi nemaju pojma, odoh u susedni Comtrade. U Comtrade-u ista priča. U povratku kući svraćam u PC Practice i Win Win, ni oni ga nemaju.

Stižem kući i vraćam se “online kupovini” i poručujem monitor online kod Gigatrona. Čak mogu i da iskoristim bodove i dobijem popust. Ubrzo stiće i konfirmacija. Jupiiii!

gigatron

No ne lezi vraže, posle par sati stiže email od Gigatrona sa objašnjenjem njihove podrške da monitor zapravo nemaju 🙂

gigatron_email

Odlazim na sajt PC Practice-a gde me čeka ista priča. Monitor za koji su mi pre par sati rekli da ga nemaju nigde u Srbiji uredno možeš kupiti online. Monitora naravno zapravo nema, ali tkoga je briga.

I tako dolazimo do sledećeg zaključka: U leto gospodnje 2013, na pragu nove 2014 godine, vodeći sajtovi prodavaca hardvera u Srbiji nemaju implementirano fukin *stanje* na lageru!?? Poruči, kupi, stavi u korpu, isporuka danas … i onda lepo prospeš po stolu šaku pasulja ili nabaviš lepo kristalnu kuglu i pitaš je hoćeš li robu zapravo dobiti?!! Prosto mi dođe da čisto šale radi obavim “kupovinu” i na PC Practice-u i/ili Win Win-u čisto da vidim šta će se desiti.

A možda ipak da svratim na Amazon i kupim nešto sitno čisto da se malo smirim i da se malo divim onom “In Stock” i “Usually shipped within 24 hours” čudu. To “čudo tehnike” tamo srećom postoji već nekih 15-tak godina. I molim vas podsetite me da sledeće godine ponovo ismevam registracije na razne “E-trgovine” i slične naučno fantastične konferencije na koje upad plaćaš starom dobrom profakturom.

Retinolucija

Konačno nakon nekoliko nedelja slatkih muka, moja nova igračka sinoć je preletela Antlantik i konačno je tu na mom radnom stolu. Za one koji nisu pratili moje tvitove – u pitanju je naravno najnoviji Apple MacBook Pro 15″ Retina.

Kao i svaki nov kompjuter, novi MBP je tanji, lakši, brži i lepši, to nije ništa novo i ne želim o tome da pričam večeras. Ovaj late 2013 MBP Retina (kako bi se valjda stručno trebao nazvati) u suštini samo je nastavak tendencija koje je Apple započeo još sa MacBook Air-om pre nekoliko godina.

Većina ljudi verovatno zna da pojam Retina kod Apple-a označava izvaredno visoku rezoluciju kod jednog uređaja, tako da na primeru moje nove 15″ igračke to iznosi celih 2880 x 1800 piksela (duplo više u odnosu na stari MBP sa koga vam upravo kucam ovaj post). Naziv Retina jer su tačke (pikseli) na ekranu toliko sitne da ih ljudsko oko koliko god pokušavalo ne može primetiti.

Ono što manji broj ljudi zna jeste da kod retina MBP-ova memorija više nisu moduli koje možete ubosti u slotove i dodavati/vaditi po želji niti se za smeštaj podataka koristi hard disk (ili SSD) koji možete po želji isčupati iz računara. Novi i samo 1.8 cm tanki MBP više nema ništa od toga već su memorija i “disk” u obliku fleš modula zalemljeni za ploču. Savršena tankoća Retina MBP-a ima svoju strašnu cenu – jednom kada kupite računar više nemate nikakve mogućnosti upgrejda, nema dodavanja memorije, ubacivanja većeg, bržeg, boljeg HDD-a. Takvi zahvati sada su istorija! Istorija naravno su i DVD čitač kao i Network adapter ali iskreno se ne sećam se kada sam poslednji put koristio bilo šta od pomenuta dva i njihovo izbacivanje u cilju da MBP učine tanjim i lakšim apsolutno ima smisla.

Dakle savršeno tanak MBP sa savršeno visokom rezolucijom je nešto što savršeno ima smisla sve dok postoje korisnici kojima to treba, i sve je to super sve dok postoji alternativa za nas geekove koji nisu baš sasvim sigurni da im je tolika tankoća i rezolucija neophodna a uz to još uvek želimo da imamo slobodu da po potrebi malo “čeprkamo” po kompjuteru i tu i tamo mu ubacimo neko novo parče hardware-a. Jedan takav facelift moj sve sporijem 2010 Mac-u na kome pišem ovaj post pre godinu dana dao je novu mladost – 256GB SSD i ubačenih 8GB memorije učinili su da MBP prosto poleti, a saznanje da još uvek imam kontrolu nad situacijom geeku u meni bilo je očaravajuće.

Nažalost uporedo sa poslednjim updejtom MBP retina linije, Apple je rešio i da potpuno izbaci staru “non retina” liniju. Kao poslednji mohikanac tu je još samo 13″ MacBook Pro, više kao spomenik jednog vremena nego realna opcija za kupovinu. Na taj način Apple je pokazao svim svojim korisnicima kuda moraju ići. Optički drajvovi, UTP kablovi, ekrani niske rezolucije i Hard Diskovi su prošlost kompjuterske industrije. Nažalost deo istorije su i kompjuterski entuzijasti koji vole da tu i tamo da zgrabe šrafciger u ruke i malo čeprkaju po svom silicijumskom mezimcu.

Kada sam 2008 kupio svog prvog Meka posvetio sam mu ceo jedan blog post sa tolikom količinom emocija da su me pojedini drugari zadirkivali da toliko reči nisam posvetio ni svojoj ćerki koja se rodila iste godine. No kada sam sredinom 2010 pazario ovaj tzv. Unibody MBP, stvar se desila tiho i bez previše emocija, naposletku radilo se o čistoj evoluciji a ne revoluciji. MBP je pak protekle 3 godine služio sjajno bez ikakvih problema, a kada je vreme počelo da ga sustiže jedno malo malo otvaranje haube udahnulo mu je nov život.

I zato u danu kada je stigla nova sjajna igračka ispravljam jednu istorijsku nepravdu i ovaj post posvećujem starom dobrom Mid 2010 MBP-u i konceptu koji ne tretira sve ljude kao kompjuterske idiote, konceptu koji nažalost lagano odlazi u istoriju 🙁

Retina (levo) i stariji brat
Retina (levo) i stariji brat

Banca Intesa – Hronika jedne propasti

Bilo je to sada već davne 2001 godine, dobio sam svoj prvi pravi full time posao za jednu američku kompaniju i od kolege dobio preporuku da otvorim račun u Delta Banci preko koje si u to vreme najjednostavnije mogao primiti devizne uplate iz inostranstva. Nakon otvorenog računa u banci dobio sam instrukcije za prijem novca iz USA gde mi je rečeno da će me njihova službenica pozvati kada novac bude pristigao.

Moram da priznam da sam bio nervozan tokom čekanja na prvu platu. Približno bio je u pitanju iznos moje godišnje plate na fakultetu (gde sam u to vreme takođe još uvek radio), a wire transfer je trajao nekoliko dana. No sve je bilo okay, jednoga jutra zazvonio je telefon, javila se izvesna Sanja iz Delta Banke (jako slatka devojčica btw) koja mi je ljubazno rekla da imam priliv i da kad nađem vremena skoknem do njih.

Narednih meseci sve je bilo savršeno, pravi medeni mesec, radio bih standardno svoj programerski posao a tamo negde oko 10-tog u mesecu očekivao isplatu i poziv od gospođice Sanje iz Delta Banke. Nakon poziva odlazio bih u banku gde bi me ljubazno posadili u kožnu fotelju dok bih čekao da se novac prebroji i pozvali me tek nakon što bi novac bio uredno spremljen u kovertu gde bih ga uz maksimalnu diskreciju mogao pokupiti.

Vremenom Sanja je otišla iz banke a umesto obaveštavanja telefonom – ti si bio taj koji je morao zvati banku (ili se lično cimati do banke) oko eventualnih uplata. U međuvremenu umesto Sanje došli su neki novi likovi koji su prosto obožavali kada im dođe lik zbog koga odnekud moraju istresti američke dolare (kojih naravno po pravilu kod njih nije bilo ni za lek), a komentari iz tog vremena bili su tipa “Batice jel ti ovo nešto oko onih kartica muvaš” a ponekad bi mi prosto još s vrata odbrusili “Danas nemamo dolare”.

Godine su prolazile, banka je promenila ime i svoj (kakav takav) kvalitet zamenila kvantitetom. No svejedno što zbog lenjosti a ponešto i zbog straha od promena, ostajao sam uvek veran “svojoj” banci bez obzira na cimanja u redovima, neformalni rečnik zaposlenih i sl. gluposti. U međuvremenu sam 2006 otvorio i svoju firmu tako da sam sve svoje uplate primao isključivo preko računa agencije, sanjajući o danu kada ću svoje pare moći da podignem online bez da se cimam do banke ili makar o danu kada će mi neko u toj banci persirati (oh ja sam tako staromodan i posebno se palim na to).

Nisam zatvorio račun zbog ebankinga koji i dan danas radi samo na Windowsu. Nisam zatvorio račun ni kada su pre par godina odbili moj zahtev za kreditnom karticom koja mi je bila neophodna za online rezervacije hotela u nekim zemljama gde za debitne kartice neće ni da cuju. Posebna anegdota je trenutak kada sam tada (a dešava se u danima početka SE krize kada su mnogi to radili) zapretio da ću podići svu svoju uštedjevinu pa mi je nuđeno stosta samo da svoje devize ostavim, i razmatrane razne mogucnosti za dobijanje kreditne kartice (između ostalih i da potpišem da me žena izdržava, ona je brate lekar u državnoj firmi, njoj ćemo dati karticu a ti onda uzmi preko nje). Moje ukazivanje na gomilu para koje su mi na ime raznih kamata i provizija skidali sa racuna tokom svih ovih godina nije pomoglo.
Nisam zatvorio račun ni kada mi je stiglo nezvanično objašnjenje takvog tretmana – ti si preduzetnik, boranija, niko i ništa … mi političare primamo kao VIP klijente, imamo poseban broj za njih i posebne prostorije, ti si previše sitan. Zatvorio sam račun jer mi je dosadilo da me tretiraju kao idiota gde na svaki moj poziv sa pitanjem tipa “Kada će e-banking proraditi na Mac-u” ja dobijem odgovor sa “Ali Dragane pa to već radi, nešto nije u redu sa vašim računarom, možda imate virus ili koristite poslovni racunar bez privilegija, ili niste updejtovali Javu ili vas možda samo muči hronična nejebica pa ste baš nas našli da zovete i smarate”. O najnovijem biseru da uopste nemate pristup online uplatama (tipa plaćeni računi) osim u tekućoj godini bolje i da ne pričam (jos uvek smišljam kako da vlasniku office-a koji rentiram objasnim da sam plaćao račune i u prošloj godini iako to više nikako ne mogu da dokažem!)

Delta Banka Kartice
Delta Banka Kartice

Sve u svemu danas sam nakon 10 godina prelomio i otvorio racun u drugoj banci i podneo zahtev za zatvaranje svih računa u Intesi. Moram da priznam da sam nakon 10 godina vernosti očekivao makar malo cimanja, makar pitanja oko razloga napuštanja banke od strane službenika Intese. Naime tokom gore spomenutog “incidenta” od pre par godina sa odbijanjem za kreditnu karticu imao sam utisak da bih i BJ mogao dobiti samo da zadržim svoj novac i račun kod njih. Ali danas … danas je bilo sasvim drugačije. Lik je sasvim opušteno uzeo moje kartice na kojima još uvek pise Delta Banka, izbrojao pare i rekao SLEDEĆI! Valjda je tako kad si preduzetnik, fizičko lice, boranija, … jednom rečju niko i ništa.

Sve u svemu, ne gajim iluziju da ce druga banka biti (mnogo) bolja. Znam da ce neko reći “svi su oni isti” ali to ne može biti tačno. Tačno je da su svi oni loši, ali neki su jednostavno bolji od drugih i tu je kraj priče. I znam da ću ovoga puta tražiti drugu banku ako mi nesto ne odgovara kod ove i tako u krug, sve dok svi oni ne shvate da smo za njih Njegovo velicanstvo KLIJENT od cijih provizija i kamata žive!

PHPUK Conference 2013

Ako ste kojim slučajem jedan od mojih followera na Twitteru, sigurno ste već upoznati da sam prethodnih nedelju dana boravio u Londonu. Razlog nisu bile Londonske znamenitosti niti daleko bilo engleska hrana, glavni razlog mog putešestvija bila je PHP UK konferencija koja se ove godine održava već osmi put!

PHP UK je jedna od najvećih konferencija posvećenih PHP-u, konferencija koju sam dugo godina zaobilazio jednostavno zbog prevelikih troškova ne samo registracije (Earl Bird ticket košta 320 Funti), već i zbog dodatnih troškova boravka u Londonu koji je jedan od najskupljih gradova na svetu. Sama konferencija traje dva dana, a osim uvodnog keynote-a u svakom trenutku postoje 3 sesije predavanja, tako da praktično morate odabrati samo jedno od ponuđena tri što zna da bude tricky. Ponekad odaberete temu koja vas više interesuje na osnovu abstrakta predavanja a kasnije se ispostavi da se autor tek pomalo dotakao teme, ili još gore da ima veoma jak francuski akcenat tako da vas njegovo predavanje uspava bolje nego 3 pinte najboljeg irskog piva 🙂

Pored sesija sa predavanjima, konferencija je imala i 3 Social Eventa, Hackathon kao i Unconference – deo gde su delegati mogli sami da se prijave i da održe neko predavanje – korisno za one koji imaju šta da kažu ali su previše stidljivi da bi izdržali pojavljivanje na glavnim sesijama.

Ako ne računamo uvodni Social koji je održan u Četvrak uveče (i koji sam naravno propustio), glavna konferencija počela je u Petak ujutru uvodnim keynote-om koji je održao Aral Balkan. Iako je čovek pričao o dizajnu i to na PHP konferenciji, po mom skromnom mišljenju ovo je bilo možda i najbolje predavanje, jedno od onih koje vas nagna na razmišljanje i koje može promeniti način na koji gledate stvari oko sebe.

Aral je naime kroz brojne primere lošeg dizajna iz stvarnog života pokušao da nam ukaže na stvari kojima možemo promeniti svet uz malobrojne primere onih zaista dobro odrađenih stvari. Inače juče sam iskopao da je ovo zapravo bilo predavanje koje je Aral održao još 2012 godine i zove se A Happy Grain Of Sand – jedno od najboljih predavanja u 2012 i dostupno je na linku ovde (predavanje broj 7.).

Nakon uvodnog keynote-a i malog kašnjenja, sva predavanja su se održavala po veoma preciznoj satnici dostupnoj na sajtu konferencije. Dole su ukratko opisana predavanja koja sam ja odabrao da posetim zajedno sa joind linkom u naslovu (gde možete naći komentare, slajdove i sl). Joind stranu celog događaja možete naći ovde, trenutno su samo dostupni komentari i slajdovi, a za par nedelja očekujem da organizatori izbace i video snimke kompletnih predavanja!

Day 1

PHP Traits, Threat or Treat?
Predavanje koje je trebalo biti o Traits-ovima, no čovek je naširoko pričao o statistikama korišćenja raznih verzija PHP-a i zašto bi trebali preći na PHP 5.4, a nakon dugačkog uvoda bez ikakve uvodne priče o Traitsima skočio je pravo u neke “specijalne slučajeve” (npr kada dva Traita imaju metod sa istim imenom). Uz sve ovo dodajte očajan engleski tako da sam ovo predavanje odlično iskoristio da malo bolje pogledam satnicu i predavače kako ne bih ponovo napravio sličan fail.

Looking Ahead: PHP 5.5
Lep uvod jednog od Core PHP developera u ono što nam donosi PHP 5.5. U najkraćem, Generatori, finally u try/catch, Passwords API, empty funkcija koja radi direktno sa funkcijama itd. Takođe ext/mysql je (konačno) deprecated a najavljen je i kraj podrške za PHP 5.3 (što uključuje i security ispravke) koji bi trebao biti u 2014 godini, što ukratko znači da će svi korisnici nakon toga biti primorani da se upgraduju na minimum PHP 5.4.

API Design: It’s Not Rocket Surgery
Dosta generalne priče o API dizajnu, REST principima bez nekih konkretnih primera, još jedno ne tako interesantno predavanje, barem za mene lično. Što bi rekao kolega @kornrunner “Izgleda da smo setovali pogresan request header” 🙂

Help, I’m Running Out of Memory!
Još jedan govornik sa jakim francuskim akcentom, no ovog puta tema je bila mnogo interesantnija. Čovek je jednostavno objasnio sve oko načina na koji PHP interno koristi memoriju, počev od alokacije na Unix sistemima pa sve do Garbage Kolektora. Ne toliko korisno za svakodnevni rad, ali svakako veoma interesantno za one koji poput mene vole da znaju više od “crne kutije” kako stvari zapravo funkcionišu.

Bottleneck Analysis
Jedno od najboljih predavanja autora koga sam i ranije bio u prilici da gledam na konferencijama. Ilija (inače takođe deo Core PHP ekipe, autor barem jedne sjajne knjige) pričao je o analizi potencijalnih uskih grla u aplikaciji ali sa strane jednog korisnika gde je detaljno opisao alate koje možete koristiti. Za mene nekoliko veoma korisnih informacija (npr ta da procesiranje security sertifikata može trajati i do jedne cele sekunde!). Obavezno skinite slajdove, verujem da će i bez videa biti interesantni.

Frameworks: The Good, The Bad and The Ugly
Keynote Panel sa Twitter wall-om i tri lika koji cirkaju pivo i mlate o frejmorcima. Obzirom da je ovo bilo poslednje predavanje prvog dana, zaključili smo da London ima mnogo više toga da ponudi od slušanja gluposti, tako da smo ga napustili. Vratili smo se nešto kasnije na Social Event koji je bio takav fail da je bolje da ne trošim preterano reči na to. Uostalom, zamislite Social koji organizujete u noćnom klubu punom pijanih Engleza i njihovih isto tako urađenih devojaka, uz glasnu muziku i par zaplašenih developera sa kojima bi jelte trebali da razmenjujete iskustva, preko IM-a valjda pošto od glasne muzike ništa drugo ne možete čuti. No comment.

Day 2

Drugi dan počeo je još jednim keynoteom – Diabolic Developer koji je trebao biti osveženje nakon sinoćnje lumperajke na social eventu (haha). Lik je sa izvesnom dozom sarkazma pričao o tome kako nikada ne treba testirati, pisati smislene komentare, nazvao je govornike na konferencijama luzerima koji nisu sposobni ni da programiraju niti da pišu blogove itd. Nažalost na joindu nema slajdova, tako da me mrzi da skupljam citate na Twitteru ali bilo je na momente urnebesno. Najgore od svega je što su ovog lika koji je pokušao da bude duhovit mnogi ozbiljno shvatili (pogotovo ovaj deo oko govornika po konferencijama) 🙂

The future of the PHP Development Environment
Pomalo monotono predavanje o podešavanju PHP okruženja koristeći Vagrant. Do tančina opisano u najsitnije detalje, pomalo overkill za onoga poput mene koji Vagrant još uvek ne koristi i očekivao je samo friendly introduction. 🙂

Ten Commandments of a Software Engineer
Jedno od najboljih predavanja na konferenciji posvećeno raznim aspektima razvoja software-a od testiranja od pisanja pravilnih komentara prilikom komitova. Teško ga je prepričati tako da vam toplo preporučujem da sačekate video snimak a u međuvremenu možete baciti oko i na slajdove.

Expert Troubleshooting: Resolving MySQL Problems quickly
Jedno od predavanja od kojih sam dosta očekivao, možda i zbog toga što je bilo bukvalno jedino posvećeno MySQL-u na čitavoj konferenciji. Nažalost iako je naveo neke korisne tehnike optimizacije, lik je uspeo da upropasti sopstveno predavanje time što je bacao majice u publiku za svako pitanje (kojih je onda naravno bilo jaaako puno), a zatim u pokušaju da ubaci celo predavanje u propisanih 45′ preskakao i zbrzao tako da je nažalost malo toga korisnog na kraju rečeno.

A Hands-On Introduction to Writing Unit Tests Using PHPUnit
Odličan uvod u Unit Testing sa PHP Unitom, jedno od onih predavanja kada autor pred vama nešto iskodira što kod mene lično uvek izaziva veliki respect. Iako je predavanje bilo samo uvod u pisanje Unit Testova, bilo je veoma interesantno slušati ga, pitanja i diskusiju koja je usledila takođe.

Nakon ovoga usledio je još jedan panel koji smo poučeni iskustvom sa prvog dana konferencije rešili da preskočimo. Isto je naravno važilo za nekakav najavljeni Social valjda u noćnom klubu odmah tu pored (no comment), pa smo rešili da pijane engleze i cure potražimo na nekom drugom mestu.

Da saberemo utiske …

Bila su to dva dana posvećena PHP-u a nekako sam stekao utisak da je PHPa bilo premalo za jednu konferenciju koja nosi PHP u nazivu. Organizacija je svakako bila dobra, mesto je bilo sjajno, klopa je bila okay (ako ste Englez valjda) ali nekako sam ipak očekivao više obzirom na uloženi novac. Napominjem da ovo nije bila moja prva PHP konferencija, pre nje dva puta sam bio na PHP Barcelona eventu a prošle godine i na Amsterdamskoj DPC konferenciji. Moj lični utisak je da je ova po utiscima možda i najlošija od sve tri, a barem po ceni trebala je biti apsolutno najbolja.

I dalje ostaje utisak da je PHP Barcelona Conf imala ubedljivo najbolji “value for money”, pošto ste za cenu od svega 100-nak Eura za registraciju dobijali dva dana odličnih predavanja uz odličnu organizaciju u fenomenalnoj i ne tako skupoj Barceloni. Nažalost prošle godine zbog krize u Španiji taj konf je otkazan i sva je prilika po aktivnostima na Twiter profilu da je više nažalost neće ni biti.

Kad podvučemo crtu, sledi uvek teško pitanje da li je vredelo uloženog novca (truda), i na to pitanje je veoma teško odgovoriti. Za one koji eventualno traže posao u UK verovatno vredi doći, odgledati predavanja, promuvati se po social eventima i pokušati da napravite neki deal u ne tako lakim uslovima za komuniciranje. Za ostale verujem da se ne isplati, tim pre što je ovo jedna od retkih konferencija koje samo par nedelja nakon kraja izbace snimke kompletnih predavanja na YouTube-u.

Sve u svemu, za nas iz Srbije preostaju stvari blizu nama, a jedna od njih može biti konferencija u Veroni koja je relativno blizu a opet relativno jeftina u ne tako skupoj Italiji (pogotovo u poređenju sa Londonom).

Engleski huligani

U Londonu već nekoliko dana, verovatno najbezbedniji od svih gradova u kojima sam ikada bio. Ležerno se pakujemo u metro i gledamo najbolju rutu ka Fuhlam stanici gde se nalazi stadion Chelsija (Stamford Bridge). Tokom vožnje vagon se polako puni navijačima sa plavim šalovima, većina dobro raspoložena, neki na momente skandiraju a neki bogami deluju kao da su popili koje pivo više nego što bi trebalo.

I tada prolazi mi kroz glavu misao, slutnja … koliko je uopšte bezbedno gledati internacionalnu utakmicu gde tamo neki klub iz Češke igra protiv domaćina iz Engleske?
Lagano se prisećam čuvenih Čelsijevih huligana iz 80-tih godina. Da li je bezbedno biti na tribini sa domaćim navijačima? Da li će neko pomisliti da smo Česi pa ćemo dobiti po nosu dok dokažemo da smo mi zapravo samo Srbi koji su tu tek onako iz zabave?

I tako, zaokupljen tim mislima lagano se u koloni engleskih navijača približavam stadionu. I tu prvi šok, prolazimo pored tribine koja se puni navijačima Sparte. Sa strane stoji samo par redara, natpisi na ulazu su ispisani na Češkom, navijači Sparte mirno stoje u redu, navijači Čelsija ih mirno obilaze … nema gužve, problema, tuče.

Tokom tekme i jedni i drugi bučno bodre svoje klubove, bez pirotehnike, baklji i ostalih sranja. Iako postoji posebna tribina za gostujuće navijače (a na kartama izričito piše da je tribina na kojoj se nalazim namenjena domaćim navijačima), oko mene je puno navijača Sparte koji pričaju na Češkom i sasvim opušteno gledaju utakmicu uz uzdahe svaki put kada njihov klub propusti izglednu šansu.

I onda kraj, i jedni i drugi lagano napuštaju stadion i upućuju se ka Metrou, potom pod budnim okom 23423 Londonskih kamera i tek nekoliko policajaca mirno ulaze u stanicu da bi sačekali svoj prevoz. Sa nevericom posmatram kako grupe ljudi sa plavim i crveno-žutim šalovima bez ikakve tenzije mirno prolaze jedni pored drugih i zauzimaju sedišta u vagonu. Česi su veseli uprkos porazu, igrali su dobro, englezi su srećni zbog prolaza dalje.

I onda se pitam šta će desiti kada jedan od ova dva kluba daleko bilo izvuče klub iz Beograda i neko od ovih navijača ode u Srbiju da bodri svoj klub? Ovi momci su u velikoj opasnosti, trebalo bi ih na vreme upozoriti pre nego što to bude prekasno!