Engleski huligani

U Londonu već nekoliko dana, verovatno najbezbedniji od svih gradova u kojima sam ikada bio. Ležerno se pakujemo u metro i gledamo najbolju rutu ka Fuhlam stanici gde se nalazi stadion Chelsija (Stamford Bridge). Tokom vožnje vagon se polako puni navijačima sa plavim šalovima, većina dobro raspoložena, neki na momente skandiraju a neki bogami deluju kao da su popili koje pivo više nego što bi trebalo.

I tada prolazi mi kroz glavu misao, slutnja … koliko je uopšte bezbedno gledati internacionalnu utakmicu gde tamo neki klub iz Češke igra protiv domaćina iz Engleske?
Lagano se prisećam čuvenih Čelsijevih huligana iz 80-tih godina. Da li je bezbedno biti na tribini sa domaćim navijačima? Da li će neko pomisliti da smo Česi pa ćemo dobiti po nosu dok dokažemo da smo mi zapravo samo Srbi koji su tu tek onako iz zabave?

I tako, zaokupljen tim mislima lagano se u koloni engleskih navijača približavam stadionu. I tu prvi šok, prolazimo pored tribine koja se puni navijačima Sparte. Sa strane stoji samo par redara, natpisi na ulazu su ispisani na Češkom, navijači Sparte mirno stoje u redu, navijači Čelsija ih mirno obilaze … nema gužve, problema, tuče.

Tokom tekme i jedni i drugi bučno bodre svoje klubove, bez pirotehnike, baklji i ostalih sranja. Iako postoji posebna tribina za gostujuće navijače (a na kartama izričito piše da je tribina na kojoj se nalazim namenjena domaćim navijačima), oko mene je puno navijača Sparte koji pričaju na Češkom i sasvim opušteno gledaju utakmicu uz uzdahe svaki put kada njihov klub propusti izglednu šansu.

I onda kraj, i jedni i drugi lagano napuštaju stadion i upućuju se ka Metrou, potom pod budnim okom 23423 Londonskih kamera i tek nekoliko policajaca mirno ulaze u stanicu da bi sačekali svoj prevoz. Sa nevericom posmatram kako grupe ljudi sa plavim i crveno-žutim šalovima bez ikakve tenzije mirno prolaze jedni pored drugih i zauzimaju sedišta u vagonu. Česi su veseli uprkos porazu, igrali su dobro, englezi su srećni zbog prolaza dalje.

I onda se pitam šta će desiti kada jedan od ova dva kluba daleko bilo izvuče klub iz Beograda i neko od ovih navijača ode u Srbiju da bodri svoj klub? Ovi momci su u velikoj opasnosti, trebalo bi ih na vreme upozoriti pre nego što to bude prekasno!

Ponos

Novak Đoković je sinoć izgubio i tako stavio tačku na fantastičan niz pobeda koji se zaustavio na brojki 43.

Polufinalni meč Roland Garrosa gledao sam sa svojim drugarima u lokalnoj birtiji na Vračaru, mestu gde se između ostalih tradicionalno okupljaju i legende naše glumačke scene. Ono što me je sinoć u najmanju ruku nerviralo bile su sve te psovke i komentari ljudi koji očigledno nikada u životu nisu uzeli reket u ruke…

Nikada nećeš postati prvak sveta

Četiri dana si jebavo po Parizu i sad bi da igraš pičko jedna

itd. bolje i da se ne prisećam onih vulgarnijih od ovoga.

Novak je sinoć igrao pod neverovatnim pritiskom. Za njega ulog ogroman, prvo mesto na ATP listi, prvo finale na RG-u, oboren rekord u broju pobeda. Sa druge strane čovek sa 16 Grand Slam titula, čovek koji je osvojio sve što se osvojiti može, čovek bez pritiska. Taj čovek odigrao je jedan od najboljih mečeva koje sam ikada gledao, Novak je bio blizu, nedostajalo je možda i malo sportske sreće u ključnim trenucima ali to je to. Izgubio je. Ne može se svaki dan piti šampanjac.

Nakon završenog meča Novak je između ostalog rekao jednu ključnu stvar:

Nastaviću da radim.

Ne znam za vas ali ja sam ponosan na Novaka. Ponosan sam zbog njegovih pobeda naravno, ali još više i zbog jezika na kome je u stanju da se obrati publici nakon meča (Nemački, Italijanski, Francuski, Engleski, … ), zbog fer pleja i podignutog palca publici kojoj bi neko drugi podigao… well jedan drugi prst.

Što se h8ra sa početka teksta tiče … uhvatite se za nešto u svom životu, bilo šta i radite na tome da budete bolji nego što jeste. Postavite sebi neki cilj, mali Nole npr. je sa 4. godine sebi postavio izuzetno ambiciozan cilj da bude najbolji na svetu u stvari koju voli i danas sa 24. godine samo na korak je od ostvarenja tog cilja!
Ne morate biti tako ambiciozni, budite prvak svoje ulice u bilo čemu a da to nije ispijanje piva u lokalnoj birtiji. I odjebite od Novaka!

Novak pozdravlja navijace na Roland Garrosu
Novak pozdravlja navijace nakon poraza od Federera
(source: Yahoo News)

Novak Đoković ATP #2

Iako bih mnogo više voleo da ovaj post mogu da posvetim još jednom osvojenom Grand Slamu, nažalost naš Nole je na danas završenom Australian Openu ponovo stao u četvrtfinalu i tako još jednom razočarao naciju koja uvek očekuje samo pobede. Either you’re hero or zero!

Pa ipak zahvaljujući još jednoj Federerovoj Grand Slam tituli (16 po redu), tačnije zahvaljujući porazu Murraya, Novak Đoković po prvi put u svojoj karijeri na sutrašnjoj ATP listi biće pozicioniran na drugom mestu! Samim tim nije me nimalo iznenadio današnji komentar koji sam mogao da vidim na twiteru:

Ni kriv , ni duzan , Nole #2 :)

Za neupućene, ATP lista predstavlja zbir ATP poena osvojenih u prethodne 52 nedelje. Ne može se postati broj 2 “ni kriv ni dužan”, već je Novakov trenutni rang došao kao rezultat krvavog rada i uspeha koje je imao, naročito u drugoj polovini 2009 godine. Iako voli da kaže kako je to samo još jedan korak ka poziciji broj jedan, bojim se da će Novak morati da se mnogo više potrudi, ne samo da bi dostigao velikog Federera, već i da bi sačuvao svoju poziciju koju će ove godine napasti nekoliko tenisera, Murray, Del Potro, Davydenko, a verujem i Nadal koji će iako (ponovo) povređen sigurno dati sve od sebe da bude 100% spreman za turnire na šljaci. Konkurencija nikada nije bila veća.

Kada bi Nole bio Web Sajt

Svi znamo šta je bilo juče na Wimbledonu, Nole je nažalost ponovo izgubio, Haas je servirao fenomenalno ili je Novak reternirao očajno, kako god. No kao i uvek posle poraza naših sportista, bilo mi je interesantno pročitati komentare dežurnih pljuvača kojima je verovatno najveće sportsko dostignuće drugo mesto u ispijanju pića u lokalnoj kafani. No obzirom da su me komentari mojih sunarodnika dovoljno iznervirali, morao sam da napravim jednu analizu Novakovih rezultata i to naravno iz Web perspektive (a i kako bi drugačije od čoveka koji živi od Weba). 🙂

Dakle Nole je ponovo zabeležio strašan neuspeh ušavši samo u 8 najboljih na Wimbledonu koji btw mnogi nazivaju nezvaničnim prvenstvom sveta u tenisu. Noletu se zamera što je tek 4 na svetu gde će po svoj prilici i ostati dugo vremena. Četvrti na svetu, kakav looser 🙂

No hajde da za trenutak razmatrajući razmere Novakovog “neuspeha” ne razmišljamo o teniserima već o Web sajtovima. Za razliku od tenisera sajtovi nemaju baš neki ekvivalent ATP liste, ali postoje nezvanična rangiranja koja možemo smatrati manje više pouzdanim. Naravno najpoznatija top lista sajtova nalazi se na Alexa servisu i ona trenutno izgleda ovako:

1. Google
2. Yahoo
3. Youtube
4. Facebook
5. Windows Live
6. MSN.com
itd.

Dakle dragi moji, kada bi Novak Đoković bio Web sajt, on bi bio Facebook. Da da, to je onaj sjajan sajt koji verovatno svakodnevno posećujete i koji dnevno dobije jednu omanju državu novih korisnika. Ispred njega je Andy (S)Murray ovaj … hoću reći Youtube.com itd.

Što se naših tenisera … ovaj sajtova tiče, najbolje rangirani srpski sajt, b92.net na alexa listi nalazi se tek na 3.843 mestu u svetu! Najbolji domaći social networking sajt karike.com nalazi se na 22.238 mestu, najbolji domaći Blog agregator Blogodak.com na 256.622 mestu, a Blog loosera koji upravo čitate nalazi se tek na 408.425 mestu!

Sve u svemu, kada sledeći put pomislite kako je 4 mesto na svetu neuspeh, razmislite ponovo.

Kraj Srpske Teniske Bajke?

Dugo vremena nisam pisao o tenisu, praktično moj poslednji post o tenisu bio je posvećen Nadalovoj demonstraciji sile i osvajanju Roland Garrosa od strane naše Ane Ivanović. Ovaj post želeo sam da napišem uoči Roland Garrosa ali zbog hroničnog nedostatka vremena nažalost na ovu temu pišem tek danas. Nažalost razloga za slavlje na RG-u ove godine za nas neće biti, a kako stvari stoje (pogotovo kada je u pitanju ženski tenis) teško da će se situacija promeniti u skorije vreme.

Za početak da kažem da su rezultati naših devojaka u ženskoj konkurenciji potpuno očekivani. Nakon prošlogodišnjeg osvajanja svog prvog Grand Slama, Ana Ivanović je potpuno psihički pala, kao da smo svi nekako očekivali previše od ove mlade devojke. Pritisak se mogao videti još na prošlogodišnjem Wimbledonu, kada se tokom nekih poena jedva suzdržavala da ne zaplače. Epilog nažalost veoma poznat, nakon ranog ispadanja usledila je sezona za zaborav što se nastavilo i ove godine na prvom Grand Slamu. Sve ovo imalo je kao posledicu potragu za novim trenerom, a izbor je napokon pao na Craig Kardon-a, bivšeg trenera Martine Navratilove. Akcenat bi trebao biti na Aninoj ofanzivnoj igri, ali obzirom na prikazano na RG-u moraće još mnogo toga da popravi na taktičkom i pre svega na psihološkom planu. Naravno moraće konačno i da sredi bacanje loptice prilikom servisa koji je nekada uz njen forhend bio njeno najjače oružje. U svakom slučaju na osnovu prikazanog u prva tri kola Ana je na dobrom putu, imala je tu nesreću da se sastane sa Azarenkom (koja je imho uz Safinu prvi favorit turnira), tako da može biti zadovoljna svojim nastupom uprkos činjenici da nije odbranila titulu (realno to niko nije ni očekivao).

serbian_open

Što se Jelene Janković (JJ) tiče, nakon fantastičnog završetka prošle sezone usledio je rad sa novim kondicionim trenerom i nabacivanje mišićne mase, što je rezultovalo katastrofalnim početkom sezone. Nakon ranog ispadanja na Australian Openu i bledih partija na ostalim turnirima, JJ se polako vraća svom starom stilu igre. Dobar znak bio je osvojen turnir u Marbelli kao i solidan nastup u Fed kupu, međutim nakon toga nije uspela da odbrani dvostruku titulu u Rimu. Na RG-u u prva tri kola pružala je solidne partije (ne tako dobre koliko to rezultat pokazuje), i onda kada joj se praktično otvorio žreb do polufinala, JJ je (rekao bih u svom stilu) uspela da izgubi gotovo dobijen meč protiv Rumunke Kirste-e. Za razliku od Ane, Jelena će morati da brani finale US opena u drugom delu sezone i gomilu osvojenih turnira, tako da mislim da su jako male šanse da će do kraja godine ostati među prvih 10.

Što se muškog tenisa tiče, situacija ipak nije tako crna, a ako ne računamo rano ispadanje našeg favorita Noleta, naši teniseri imali su zapažen nastup na RG-u. Što se Novaka tiče, mislim da je on ipak platio visoku cenu izuzetno napornoj sezoni, gde je imao sjajnu sezonu na šljaci iako nažalost nije uspeo da osvoji nijedan Masters. Lično verujem da je jedan od razloga njegovog ranog ispadanja i epsko polufinale turnira u Madridu (gde je sa Nadalom ako se ne varam oborio rekod u trajanju meča u 3 seta), a posledice je očigledno osetio i Nadal koji je takođe poput Noleta delovao nekako prazno u svom porazu od Soderlinga. Mislim da Nole na Wimbledonu ima solidne šanse da popravi prošlogodišnji loš rezultat, mada sam skeptičan da može otići dalje od polufinala (što je njegov najbolji rezultat).

Da se vratimo na pitanje iz naslova teksta, da li je došao kraj našoj teniskoj bajci?

Ako ste većinski pripadnik naše nacije koja priznaje samo pobednike, batalite tenis. Realno jako je teško očekivati da će Novak ikada biti broj 1, pa čak i da će ponovo osvojiti neki Grand Slam. Konkurencija u muškom tenisu nikada nije bila jača, a pored vanzemaljaca Nadala, Federera, tu su i mlade snage poput Murray-a, Tsonge i Del Potra. Naš Nole je naravno po kvalitetu tu negde ali jednostavno, ako ste pravi ljubitelj tenisa, treba uživati u svakom turniru, svakom Mastersu u kome Nole ima važniju ulogu, jer šanse da ćemo ponovo u dogledno vreme imati tako uspešnog tenisera nisu velike.

Što se devojaka tiče, iako je sa odlaskom Justin Enan došlo do izvesnog pada u kvalitetu ženskog tenisa, konkurencija je i dalje žestoka. Realno sestre Vilijams i dalje bez problema mogu osvojiti svaki Grand Slam (osim RG-a koji je na šljaci), ali mlade snage poput Azarenke, Vozniacki itd. tek dolaze. Mislim da Ana i Jelena neće uspeti da ostanu među prvih deset (štaviše biće uspeh ako nakon pada ostanu i u prvih 20). Što se njihovog nastupa na Wimbledonu tiče, trebalo bi da budemo veoma zadovoljni ako bilo koja od njih dođe do druge nedelje turnira.

Demonstracija Sile

Ovako bi se u najkraćem moglo opisati ovo što je Rafael Nadal uradio ove godine na Roland Garros-u.

Nakon polufinalnog meča u kome Nadal jednostavno nije pružio ni gram nade našem Noletu, u razgovoru sa svojim prijateljem o šansama Federera moj prvi komentar bio je da Federer ipak ima šanse. Recimo Nadalu bi mogao da padne klavir na glavu 🙂
Šalu na stranu i pored svega pruženog na ovogodišnjem RG-u očekivao sam ipak nešto veći otpor velikog Rogera Federera. Na kraju, jedno vrlo kratko finale u kome je Nadal jednostavno oduvao svog protivnika. 3:0 (6:1, 6:3, 6:0).

Na kraju, još jedna, četvrta u nizu titula za Nadala, najbolji niz na RG-u posle legendarnog Bjorna Borga. Ne znam, iako je Nadal zaista u mnogim elementima unapredio svoju igru, gledajući šta on radi na terenu, tj. gledajući kako ponekad bukvalno prkosi zakonima fizike zaista ne mogu a da se ne zapitam kako mu to polazi za rukom. Možda pomoću hemije 🙂 ? Kako god, ovakvog Nadala još duuugo na sporoj šljaci Roland Garosa niko neće moći da dobije.

Vamos Rafa

Što se naših tenisera tiče, još jedan fantastičan Grand Slam. Ana je osvojila turnir, JJ i Nole polufinale, Zimonjić dva finala u kojima nažalost nije imao sreće. Tipsa razočaravajuće posle zaista dobre igre u poslednje vreme, no dobro, biće bolje na Wimbledonu 🙂
Meni lično najuzbudljiviji meč bio je meč između Ane i Jelene gde sam naravno navijao za JJ kojoj se po ko zna koji put desilo da ne uspeva da završi meč što je Ana znalački iskoristila. Otkrovenje turnira za mene je svakako mladi Letonac Ernest Gulbis, od koga je Nole u 1/4 finalu bio bolji taman onoliko koliko je svojevremeno bio lošiji od Federa u finalu US opena. Za dlaku dakle, iako rezultat (3:0) itekako može da prevari. Očekujem velike stvari od njega i na Wimbledonu.

Nole Osvojio Grand Slam!

Ono što Nole nije uspeo na prošlogodišnjem US Openu, uspeo je u Australiji. Na putu do finala srušio je neprikosnovenog Federera i na kraju osvojio svoj prvi Grand Slam turnir. Prvi i jedini do sada koji je neki Srbin osvojio! Fantastično!

nole.jpg

Sve u svemu nakon prošlogodišnjeg Rolan Garrosa, još jedan fantastičan Grand Slam turnir za nas. Pored velike pobede Đokovića, JJ je dogurala do polufinala, Ana igrala još jedno Grand Slam finale, a dodajmo na sve ovo i da je Zimonjić osvojio još jedan Grand Slam u mix dublu.

David Srušio Golijata

Ne dešava se svaki dan da teniser koji nije čak ni među nosiocima osvoji turnir, pobedivši pritom 3 najbolja igrača na svetu. E upravo to se desilo danas, a način na koji je David Nalbandijan počistio svoje protivnike, a između ostalog i našeg Noleta, bio je dovoljan razlog da mu posvetim ovaj post 🙂

Iako je u četvrtfinalu Nalbandian bukvalno počistio velikog Rafu (6:1, 6:2), zatim u polufinalu dobio i našeg ljubimca Noleta, igrače #2 i #3 na svetu, uoči današnjeg finala niko mu nije davao previše šansi protiv Federera. Štaviše, kvota na kladionicama na Nalbandijana bila je 7, dok je na Federera bila mizernih 1.2. Sa nestrpljenjem sam čekao meč, i jedva odoleo da ne bacim neki euro na Nalbandijana.

Meč je počeo tipično za Federera, Federer je prosto mleo Davida, toliko da se komentator u jednom trenutku nakon što je Federer dobio prvi set sa 6:1 uplašio da će ovo biti najkraće finale ikada. Nalbandijan je bio nervozan, dosta je grešio, ni senka onog igrača koji je preslišao #2 i #3 u prethodnim danima. Čak je i sreća okrenula leđa Nalbandijanu. Ko zna koliko puta je loptica nakon što udari vrh mreže prešla na njegovu stranu, a nakon jedne sumnjive lopte i čelendža Nalbandijana, čak je tehnologija zatajila – čelendž sistem je zatajio i sudije su dosudile poen Federeru. No onda se desilo nezamislivo!

Prvo brejk na početku trećeg seta, zatim mali prekid meča zbog još jednog problema organizatora (o problemima sa skupljačicama loptica već sam pisao), a onda je u naredna dva seta David prosto samleo Federera koji je ruku na srce, poput Noleta takođe dosta grešio ali delom i zbog strašnog pritiska Davida. Nalbandijan je jednostavno ceo turnir odigrao fantastično, njegovi napadi iz bekenda posebno tokom reterna bili su fascinantni.

Na kraju se desilo gotovo nezamislivo – veliki Federer je poražen, a Nalbandijan je ostvario redak podvig pobedivši tri najbolja igrača sveta u 3 dana! Pre toga to je jedino pošlo za rukom našem Noletu (Montreal ove godine) i Bekeru još 1994 godine.

mainimage.jpg

Na kraju, još jednom se videlo koliko Federer zaista mrzi da gubi, a Nalbandijan je nakon senzacionalne pobede, pehara Mastersa i masnog čeka (340.000 €) dobio i priliku da uživa u fotografisanju sa privlačnim manekenkama koje su na ovom turniru imale kontroverznu ulogu skupljačica loptica. 🙂

Nalbandian Enjoy his victory

Pa ti posle igraj tenis

Ovih dana sam prateći ATP Masters u Madridu zapazio u najmanju ruku “čudne” skupljače loptica. Za razliku od većine drugih teniskih turnira koje sam imao prilike da gledam, ovde su svi “skupljači” zapravo devojčice, ali ove “devojčice” su mi izgledale nekako … khmm čudno. Očigledno starije od uobičajenih, u odeći koja vidno naglašava sve njihove khmm atribute 🙂 Uz sve to, delovale su užasno nespretno na terenu.

devojcice

Danas sam listajući Blogodak došao do rešenja misterije, a sve zahvaljujući ovom sjajnom postu. Dakle, u pitanju su manekenke, specijalno (i nedovoljno) obučene za ovu priliku. Nekima, poput našeg Noleta je to očigledno prijalo, a nekima poput Nadala koga je sinoć Nalbandijan bukvalno počistio sa terena (6:1, 6:2) očigledno nije. 🙂

Za kraj evo i jedne komične situacije, naravno ponovo u glavnoj ulozi širom sveta poznati “Joker” 🙂