Umesto čestitke

Još jedna godina polako izmiče i u trenucima kad sat lagano otkucava poslednjih 24h u 2011-oj nekako je lep trenutak da se i ja prisetim šta se sve dešavalo ove godine.

U ranijim godinama bilo je lako, jednostavno bih pogledao postove te godine, linkovao one najinteresantnije i to bi bilo to. Ali u godini u kojoj sam do sada napravio 7 (i slovima sedam!) postova morao sam pribeći nekim drugim metodama. Iako me sećanje još uvek solidno služi izbor je pao na e-mail tako da sam potrošio neko vreme listajući svoj “Sent Items” box.

U ovoj 2011 meni lično desilo se puno toga. Konačno sam kupio Civica, pročitao brdo knjiga na Amazon Kindle-u, promenio diviziju, prešao na iOS i proslavio 10 godina braka u Veneciji. Nažalost i pored divnih stvari i ponekog štrecanja oko Jovane ja lično kad pomislim na proteklih 365 dana prvo pomislim na smrt Steve Jobs-a i svog tragično nastradalog drugara Nikolu Denića. :(

Oni koji me poznaju dovoljno dugo znaju da svake godine u ovo vreme konstatujem da ponovo nisam porastao nijedan cm i da još uvek nisam kresnuo Moniku Beluči (o kupovini Ferarrija i da ne govorim). Nažalost cenim da sam ispred te liste kao NY Resolution dodao još jednu stavku koja ima za cilj da sledeći (pred)novogodišnji post pišem kao građanin neke druge zemlje. Cilj takođe težak ali nadam se dostižniji od prethodnih.

HNY!

Zato što smrt neće čekati

Pre nešto više od četiri godine, negde na kraju vesti na tv b92 emitovali su prilog o teškim uslovima kojima su izloženi pacijenti koji se na onkološkom institutu leče od raka. Institut je koliko se sećam u to vreme ostao bez grejanja tako da su pacijenti na terapiji zračenjem uz svu muku koja ih je snašla morali i da se smrzavaju dok primaju tešku terapiju koja će im možda produžiti život. Sama scena meni lično bila je toliko mučna da sam ugasio televizor i pokušao da ne mislim o tome. Nažalost ubrzo nakon toga moja ćerka je obolela od leukemije tako da sam nažalost i sam bio u situaciji da spoznam sve užase hemoterapije i srpskog zdravstvenog sistema.

Juče je b92.net objavio vest o tome kako su u nekoliko zdravstvenih centara u Bgd-u ljudi zbog nestašice citostatika ostali bez terapije. Sama vest je skandalozna, ali je još skandaloznija činjenica da ovu vest niko drugi nije preneo, a u međuvremenu je čak i sam b92.net sklonio vest sa home page-a shvativši da ljude ipak interesuju neke druge stvari. Broj komentara na ovu vest je trenutno 33, a broj komentara na neku budalaštinu o dnevnoj politici je višestruko veći.

Kao neko ko je nažalost upućen u lečenje kancera, znam da svako odlaganje terapije za rezultat ima smanjenje ionako malih šansi da se tumor izleči. Oni kojima su predizborni slogani bili puni priča o tome kako život ne može da čeka ostavili su ove ljude na cedilu. Mi ostali moramo nešto učiniti!